Dizni
Nebi se mogao zaklet,koliko je tacno vremena proslo ,od kad sam zadnji put bio u ,,Daun taunu,, Diznija ,ali sigurno ima 4 ili 5 godina .Nedelja i prekrasan zimski dan i nagovorise me ,sto je znacilo,da su svi oni ,sto su bili samnom ,znali moj izrazeno negativan odnos prema svemu sto nosi ,,Dizni,, znak,a sto je ostalo jos iz vremena kad sam radio za tu kompaniju ,puzo prve korake i casove modernog kapitalizma.
U ,,Daunn Taunu,, Diznija i obicnim danom ima na hiljade ljudi ,a nedeljom je taj broj jos 10 puta veci ,pa je za sve one ,koji bas i ne vole ,bliske susrete ,sa tudjim tijelima ,bolje ,preskociti nedelju i tamo otici ,nekim drugim danom ,kad je broj turista puno podnosljiviji.
Od starih sadrzaja ovog diznijevog ,,Centra,, tu je :
,,Bongos,, kubanski restoran ,ciji je vlasnik Glorija Estefan ,koja ,ima isti takav i u majamiju ,a koja se na americkom muzickom nebu nije pojavila u zadnjih 10 godina ,bez posebnog obrazlozenja.Tek neki kazu ,,sprema ,, novi album,ali bilo kako bilo ,ova zena je i dalje ,idol svakog Amerikanca ,Kubanskog poorijekla.Ako nekog zanima ,kako radi ,,Bongos,, -rastura i pun je ko sipak.
Hause of Blus .je nesto nize i nije bas prepun ,jer ovde sve sto se dogadja ,je u kasnijim satima.Ova kuca bluza ,poznata je po tome ,sto svaki mjesec
,naj cesce petkom ili Subotom ,ovde gostuju ,nekad naj popularnije svijetske grupe ,nase mladosti,a danas su to ,,Dede,, sa gitarama ,pa zvali se i Iglsi.
Cirkus de Solei ima predstave u popodnevnim i vecernjim satima i uvijek neke nove atrakcije,a staru jedinstvenu cijenu ulaznica od 130 dolara za sat ,klovinizma,,
Planeta Holivud je jos uvijek tu ,ali za sto se od prilike ,danas recimo, ceka vise od sata.Kad bi cekao sat da jedem ,vjerovatno bi i izgubio i apetit.Ovaj restoran je ipak vise ,,imidz,, nego kvalitet,pa vjerujem da tu i u njemu ,vise rade foto aparati nego viljuske i nozevi.
Tu je i kino sa 24 dvorane .Samo 24 ,a sta igra ,piojma nemam.
Pleze ajland se promjenio .Dosta toga je sruseno ,a izgradjeni su novi restorani i barovi ,sa obaveznim i punim bastama ispred.
Od starih sadrzaja tu su desetine diznijevih prodavnica ,iste onakve ,kakve su bile i kad sam tu bio zadnji put.
Hotel u kome sam zapoceo svoju americku karijeru,umjetnicku,, zvao se ,,Dixi lending,, Danas se zove ,,river sajd,, i dio je kompleksa hotela ,,French kvotera,, a kako sam tamo direktno po dolasku iz Sarajeva ,radio kao generalni menadjer ili kako ovde kazu ,,hauskiping,, onda sam bio klasicna francuska sobarica.
Do ovih diznijevih hotela se moze i kopnom ,ali naj ljepse je rijekom i brodom,kroz diznijevu prasuma imovinu i izmedju ,golfskih igralista i drugih sadrzaja.Polazna luka je Dizni Daun taun ,a voznja ,tamo i vamo ,u oba pravca traje nekih cedrdesetak minuta.
Mislim da sam dnevno imao 12 soba.Hotel ,nije onaj klasicni evropski ,nego ,su to velike zgrade ,sa parkovima ispred njih ,napravljene u stilu ,,Bije kuce,, gdje se u svaku sobu ulazi spolja.Koliko sam samo puta u pauzi ,izmedju jedne i druge sobe,gledao ove iste brodove sa turistima ,kako plove ispred mene i brojao ,koliko mi je jos soba ostalo za taj dan.
Petnest godina ovde nisam bio.naslonjen na ogradu ,,titanica,, ,ko u bunilu,gledao sam ona ista mjesta ,sa kojih sam prije gledao ,ove sto su bili tamo ,gdje sam ja sad.Koji su to osjecaji.Sa broda ti sve ovo izgleda prelijepo ,a kad krene od tamo,sa druge strane i sudare se negdje na sredini rijeke,nastane konfuzija osjecaja ,kosmar ,jave i sna ,za kojeg nisi ni siguran ,da je ikad i odsanjan.
Petnest godina nisam ovde bio.Nisam imao zelje.Preko drvenog mosta do zgrade -koju sam cistio.Stojim ispred vrata sobe 1254 hotela River sajd,koji se nekad zvao Dixi lending,gdje na vratima ,na steki, visi velika platicna kesa ,sa slikom Mikija ,koji spava i u kojoj je sve ono ,sto gostu treba za taj dan ,a da ne trazi sobaricu.
Danas to zovu ,,Bili ,, beg.Ideja je bila moja.Cak sam i nacrtao Mikija kako spava ,a ustedio ,prema vlastitim proracunima ,kompaniji milione dolara.
,,U pravilima Dizni kompanije pise ; Svaki ,,Kast member,, je duzan da svoje ideje proslijedi kompaniji i da mu to bude obaveza i cast,,
Kad se samo sjetim ,kakav sam aplauz,, dobio i ovacije od svih zaposlenih u mom hotelu.Direktor je rekao ; ,,ja,, from Bosnija,, a meni srce ko lavor.Koja sam samo jebena budala bio .From Bosnija.
Rain forast je ,po mom ukusu lijep restoran,a ima i dobru hranu sa pristojnim cijenama.Tu je nekad ,kad gosti odu, na ciscenju radio i jedan poznati sarajevski pjevac,sa kojim sam imao namjeru napraviti intervju za ,,Svijet,, ali kad sam mu vidio ruke ,izjedene od kemikalija ,kojima cisti ,odustao sam.
Rain Forast ,po mojim procjenama ,zaradi za ,,sat,, koliko ja u mom restoranu za godinu dana.
Onda ko cojk izadjem i zapalim cigaru.Kazu ,pisanje je zabranjeno jer je inspiracija ,a narocito ono ,kad se pisa po mrtvom covjeku.Oni su placeni da ubiju ,a ne da pisaju,a u bosni ministri postaju oni iz medrese.kako moze bit ministar a da je zavrsio neku teolosku skolu,jer onaj koju tu skolu zavrsi je automatski hodza ili pop ,sto znaci da je ministar Pop ili Hodza.
Sjecam se pljeska ,kad je mister Smith govorio ; Dalibor Bilic ,from Bosnija ,a meni bilo drago ,ne zbog mog imena ,nego zbog ovo ,,Bosnija,,
Nije me dugo zvao moj jaran Meho mekinro iz tampe.Juce kasno bano.Kaze da ,,vidi,, prepisel se sta.